Književna nagrada ,,Pjesma nad pjesmama” Radomiru D. Mitriću

with Nema komentara

Tročlani žiri u sastavu: Radmilo V. Radovanović, predsjednik, Ranko Risojević i Slobodan Ćoćkalo, članovi jednoglasno su donijeli Odluku da ovogodišnja književna nagrada „Pjesma nad pjesmama“ bude dodijeljena književniku iz Kragujevca Radomiru D. Mitriću za pjesmu „Barok zmijinog svlaka“ i cjelokupan opus ljubavne poezije koju je do sada napisao.

Kratko obrazloženje žirija:

Poezija i religija su otkrovenje. Mitrićevoj pjesničkoj riječi nije potreban božanski autoritet. On ga je već stvorio. U njegovoj poeziji kao u grčkoj religiji to vjerovanje osjetimo u svakom stihu kao u lagumu mraka gdje stegna pjevaju himnu tučanoj sablji.
Mitrićevo srce je kao kod Novalisa osjetilo samo sebe. Ono je u svakom stihu „baroka zmijinog svlaka“ rodilo sopstvenu religiju, sopstvenog srca da bi iz njega izbilo ono skriveno „drugo“. Otvaranje pjesnika samom sebi.
Hajdeger kaže: „da je radost zbog prisustva voljenog bića jedan od puteva koji vode otkrovenju nas samih“.
Kod Radomira D. Mitrića u nagrađenoj pjesmi „Barok zmijinog svlaka“, ljubav je ljudsko kretanje. Ljubav je „hodanje u susret“. U očekivanju, čitavo naše biće se naginje naprijed.
Ovdje ništa nije skriveno, sve je tu, blistavo, prepušteno samome sebi. To je plima bića. Žena – je kao kod Maćada, „naličje bića“.
Mitrić je u svoj stih zaronio i u njemu se skriva.
Njegova nagrađena pjesma ima neosporno svoj jedinstven ton, ritam i temperaturu. Ono je jedna barokna cjelina.

Biografija

Radomir D. Mitrić, prvenstveno pjesnik i prozni pisac, rođen je 29.04.1981. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Završio studij književnosti Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Pisanjem se bavi od svoje četrnaeste godine, poezija mu je objavljivana u brojnim regionalnim i međunarodnim časopisima i prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, ruski, bugarski i mađarski jezik.
O njegovoj poeziji objavljeno je mnoštvo književnih prikaza.

Za književni rad dobio brojna priznanja, od kojih su najvažnija:
  • Nagrađivan na Tridesetpetom festivalu jugoslovenske poezije mladih Vrbas (2003);
  • Brankova nagrada (2005);
  • Miloš Crnjanski (2005);
  • Slovo Podgrmeča (2007);
  • Nagrada na Međunarodnom konkursu poezije Castello di Duino, koju dodeljuju Poesia e Solidarietà i Unesco, Trst, Italija (2008);
  • Nagrada grada Banja Luke (2008);
  • Medalja Nosside, priznanje Unesco World Poetry Directory-ja, Ređo Kalabrija, Italija (2009);
  • I nagrada međunarodnog festivala Duško Trifunović (2010);
  • I nagrada međunarodnog festivala Vojislav Despotov (2011);
  • Plaketa Nosside, priznanje Unesco World Poetry Directory-ja, Ređo Kalabrija, Italija (2011);
  • Poziv na putovanje, P70 i Mono i Manjana (Vulkan) (2012);
  • Milovan Vidaković, Budimpešta, Mađarska, (2013);
  • Nagrada Milutin Bojić (2015).
    Do sada objavio šest knjiga poezije:
  • Nostalgija za punoćom (A.P, Banja Luka, 2004),
  • Osvešćenje (Narodna knjiga/Alfa, Beograd, 2007),
  • Summer Quartette and Story about Mediterranean/ Letnji – kvartet i Priča o Mediteranu, (A.P, Banja Luka, 2008),
  • Unutrašnji Vavilon, (A.P, Banja Luka, 2008),
  • Mornarski Tango (Connectum, Sarajevo, 2010)
  • Na putu za Hesperiju (Biblioteka Milutin Bojić, Beograd, 2016),
  • Dramolet Gargantua i Pantagruel na banjalučki način (internet izdanje bloga Hyperborea, Vest Teršeling, 2010) i
  • Roman Šum Panonskog mora, (Mono i Manjana, Beograd, 2012).

Poezija mu je zastupljena u nekoliko zbornika i antologija, od kojih su najvažniji naslovi:
Voci-Silenzio/Voices-Silence, Ibiskos Editrice Risolo, Empoli, Italija, 2008, Nosside 2008, Nosside 2009, Reggio Calabria, Città del Bergamotto, Italija, 2008, 2009, 2011, Van Kutije, Gligorije Dijak, Podgorica, 2009.,
Neue Literatur aus Bosnien und Herzegowina, Sarajevski otvoreni centar, Traduki, Sarajevo, 2010.,
Antologija dobitnika Brankove nagrade, Novi Sad, 2010, Restart, Panorama nove poezije u Srbiji, DKSG, Beograd, 2014, Gde su vrata, antologija poezije Međunarodnog novosadskog književnog festivala: 10 godina, DKV, Novi Sad, 2015, Prognani Orfeji, Brankovo Kolo, Bački Petrovac, 2015,
Kraća lirska proza u dvije antologije o Kišu:
Kiš, uobličenja, UKRS, Podružnica Banja Luka, 2009.
Priče o Kišu, Arhipelag, Beograd, 2016.

Kao pjesnik nastupao u više zemalja u regiji i u inostranstvu: Nemačka (Frankfurt, Lajpcig), Italija (Trst, Devin, Ređo Kalabrija), Austrija (Beč), Bugarska (Sofija, Krumovgrad), Mađarska (Budimpešta), Grčka (Solun).

  • Član redakcije časopisa Lipar.
  • Član Srpskog Književnog Društva.
  • Profesionalni bloger od 2011. godine.
  • Prevodi sa engleskog jezika.
  • Bavi se grafičkim i veb-dizajnom.
  • Radi kao bibliotekar u Univerzitetskoj biblioteci u Kragujevcu gdje i živi.

 

Radomir D. Mitrić

barok zmijinog svlaka

ljubav je svrdlo. detlić što kucka crni šupljag stabla.
ždrebac što juri jarostan žitnim poljem, dugogriv.
klin i burag, vonj memljivog trapa, vlažna satrapija.
lija što lizucka ranu, u gvožđa stegnuta, namamljena
u uzdarja lovca. u koagulum gde je sirište uzdrhtale krvi.
riba u izdahu, s koje vešt nož hitro skida krljušt. bestragija,
lagum mraka gde stegna pevaju himne tučanoj sablji.
biber u avanu, u tucaniku. dlan zapljunut, kosidbeni brus.
čekić što varcarsku kosu tuče poput tučka, tanjeći joj žicu.
bačica ovrhunjena mlekom, u hladu, što preliva se i kajmači.
spirala pite, u tepsiji, doneta zadihano, za znojnog kosca.
algovito sidrište podvodne marine. polje sikavica, u žezi leta.
zrikavaca zrika u ljubavnom uznosu. sinkopirana vučjim
zavijanjem, srna srca. vatra što burno bukne na kraju šume,
neugasivo. napeta struna gusalja, pesma grlena, zvuk što
titra na adamojabučici. sičan za pacova u prepunom ambaru.
neopalima kupina, što predskazivačica je bogozačeća.
ikra drhtava, nad kojom se zasenči apokaliptično telo morune.
grubo jutano platno, na koži pomorca, bridu buroopaljenom.
turistkinja što zuri u đorđoneovu la tempestu, kao u čudo.
ili zmija samo što presvlači kožu u oltaru zapuštene crkvice.